Moreška

Moreška je viteški bojevni mačevni ples nastao oko 12. stoljeća na Mediteranu. Sam naziv "Moreška" nastao je po Maurima – Moriskima, pa je tako u španjolskom jeziku nastao pridjev morisco a u talijanskom moresco. Pretpostavlja se da je prva moreška izvedena u španjolskoj Leridi 1150. godine kao spomen na istjerivanje Maura. međutim slični plesovi s mačevima su se do kraja 14. stoljeća proširili po čitavoj katoličkoj Europi.

Prvi podaci o moreški na našim prostorima datiraju iz 1273. godine u Trogiru. U Hrvatskoj se ova viteška igra od 15. stoljeća svake godine izvodi na Korčuli.

Marko Polo

Naime, ulica i dio grada (po postojećim zapisima koji postoje i danas) u kojem se danas nalazi tzv. kuća Marka Pola, odgovaraju prostoru koji od najranijih dana pripada upravo obitelji Polo. O podrijetlu imena također ima sporenja, talijansko ili hrvatsko podrijetlo, ali najlogičnija se čini pretpostavka da je ime slavenskog (hrvatskog) podrijetla i dolazi od ptice vodarice koja se u tom kraju nazivala pol. Tome u prilog ide i sam grb obitelji Polo koji u sebi sadrži slike četiri ptice vodarice, štoviše i sam Marko se potpisivao s Pol, a ne latiniziranim Polo.

Nikola, Markov otac i njegov brat Mate, još prije Markova rođenja postali su bogati i poznati trgovci trgujući na Bliskom Istoku. Godine 1260. su prebivali u Konstantinopolu, te su predvidjevši političke promjene u carstvu, sva svoja bogatstva pretvorili u drago kamenje i napustili grad. Prema zapisima iz knjige Marka Pola uputili su se u Aziju Kublaj-kanu. Prevalili su između 1261. i 1269. godine put do Kine, priključivši se poslanstvu perzijskog kana Hulagua velikom mongolskomKublaj-kanu, koji je u to vrijeme imao svoju prijestolnicu u današnjem Pekingu. U međuvremenu je majka Marka Pola preminula i njega su odgajali ujak i ujna. Marko Polo je rastao i učio mnoga trgovačka znanja kao što su strane valute i upravljanje trgovačkim brodovima.

Iz Kine su se, otac i brat, vratili kao Kublaj-kanovi poslanici papi s pismom u kojem Kublaj-kan moli papu da mu pošalje učene ljude koji bi poučavali u njegovu Carstvu. Kad su oni s papinim odgovorom i s dva dominikanca krenuli ponovo prema Mongoliji god. 1271., poveli su sa sobom i 17 godišnjeg Marka Pola. Nakon četiri godine putovanja, god. l275., stigli su do Kublaj-kana. Marko je Polo postao kanov pouzdanik i ostao u njegovoj službi punih 17 godina.

Proputovao je mnoge zemlje Dalekog istoka sve do današnje Burme i Vijetnama i upoznao mnoge jezike i običaje tih naroda. Godine 1292. pružila se Marku Polu, njegovu ocu i stricu prilika da se vrate natrag i nakon tri godine putovanja stigoše god. 1295. u Veneciju.

Preko 25.000 prijeđenih kilometara i 24 godine trajanja, s koje su donijeli mnoštvo ˝čudesa˝ u Europu, zbir je njihove legendarne odiseje.

Tri godine nakon povratka, god. 1298., Marko Polo je zarobljen u sukobu đenovljanskog i mletačkog brodovlja kod otoka Korčule. Odveden je u Genovu i bačen u tamnicu.

Tad je Marko Polo imao vremena razmišljati o dogodovštinama sa svog dugog i zanimljivog putovanja po istočnim zemljama. Te svoje doživljaje on priča svom "cimeru" u zatvoru Rustichelliju, koji ih je zabilježio na francuskom jeziku u knjizi: Livre des merveilles du monde.

Danas je ta knjiga poznata pod talijanskim naslovom: Il millione, i treća je najprevođenija i najčitanija knjiga u ljudskoj povijesti nakon Biblije i Kur'ana.

Tisuće pustolova i istraživača nadahnjivali su se njegovim pričama, te su kretali u nepoznato, željevši vidjeti i doživjeti barem djelić onoga o čemu je Marko pričao. Najpoznatiji među njima je bio Kristofor Kolumbo.

Crkva San Lorenzo di Venezia, gdje se nalazi pokopan Marko Polo (fotografija nakon što je crkva obnovljena).

U kolovozu godine 1299. pušten je iz zatvora i vratio se u Veneciju, gdje je sa ujakom i ocem radio u trgovačkoj tvrtki i ubrzo postao bogati trgovac. Godine 1300. oženio je Donatu Badoer, kćer trgovca Vitale Badoera. Imali su tri kćeri Fantinu, Bellelu i Moretu.

Godine 1323. zbog bolesti Marko Polo bio je prikovan za krevet. Dana 8. siječnja 1324.g. unatoč naporima liječnika preminuo je u svojoj postelji. Njegova obitelj je za izvršenje njegove oporuke zahtjevala Giovanni Giustiniani, svećenika iz San Procoloa. Njegova supruga Donata i kćeri nasljedile su jednake dijelove njegove imovine. Crkva je dobila svoj dio imanja prema tadašnjem zakonu, a sam Marko Polo je odredio da taj dio pripadne samostanu San Lorenzo, mjestu gdje je želio biti pokopan. Također je testamentom pustio na slobodu roba Tatara koji ga je pratio na putovanjima po Aziji.

Blato

Blato je najstarije naselje na otoku Korčuli, smješteno po sredini zapadnog dijela uz istoimeno krško polje. Po tom polju koje je poplavljivalo je i mjesto dobilo ime. Do 1911. godine Blatsko polje bilo je povremeno poplavljivano, tako da je stvaralo jezero koje je isušeno izgradnjom melioracijskih kanala i tunela za odvodnju vode u more na sjevernoj obali. Time se stvorio uvjet za još uspješnije iskorištavanje plodnog Blatskog polja.

Samo mjesto smjestilo se oko ravnog područja nazvanog Zlinje i po okolnim brežuljcima. Zlinje je ujedno i najpoznatija ulica u Blatu, s poznatim drvoredom lipâ i obližnjim parkom, koji pružaju izuzetan hlad tijekom ljetnih mjeseci.

Ukupna površina Općine iznosi 89,28 km². Općina Blato ima izlaz na more na obje strane otoka. Na sjevernoj se obali proteže od uvale Sprtiška na zapadu do uvale Babina na istoku, a na južnoj obali od uvale Slatina na zapadu do Vinačca na istoku. Nekada glavna luka Blata, Prigradica, smještena je oko 3 km prema sjeveru. Dužina obale iznosi 36,3 km.

Na području Općine dominiraju velika obrađena polja, a padine okolnih brda i brežuljaka zasađene su maslinom i vinovom lozom. Na području Općine Blato postoji jedinstven spomenik ljudskom radu, suhozidi koji su nekada služili kao granice obradivih polja. Procjenjuje se da njihova duljina prelaziZemljin opseg.

Kao i cijeli otok, tako se i Blato nalazi u zoni jadranskog tipa mediteranske klime koju karakteriziraju duga, mirna, suha i topla ljeta s vedrim danima te kratke blage i vlažne zime. Tijekom čitave godine zabilježene su srednje temperature ispod 10 ˚C samo u siječnju i veljači, dok su u lipnju, srpnju,kolovozu i rujnu u prosjeku iznad 20 ˚C. Režim padalina tipično je mediteranski, s maksimumom krajem jeseni i početkom zime i minimumom u mjesecu srpnju.